Ovdje nije riječ o izmipljenoj znanosti, o kojoj je pisao Isaac Asimov, već o stvarnoj znanosti.
Psihopovijest je znanost o psihološkim motivima povijesnih događanja. Kombinira mogućnosti uvida psihoterapije s metodologijom istraživanja sociologije i pokazuje nesvjesne uzroke socijalnih i političkih ponašanja grupa i nacija, u prošlosti i sadašnjosti.
Psihopovijest crpi većinu svojih uvida iz područja koja su uglavnom zanemarena od strane većine povjesničara, kao sile koje oblikuju ljudsku povijest. Naročito detalje vezane uz rođenje, roditeljstvo i odgoj, te zlostavljanje djece.
Političke znanosti i povijest obično objašnjavaju ponašanje društva racionalnim razlozima. Međunarodno nasilje, prema tim učenjima, ima često ekonomske uzroke. Psihopovijest pak uči da takvo ponašanje može biti autodestruktivno ponovno proživljavanje prijašnjih zlostavljanja i zanemarivanja. Tvrdi da nesvjesna prisjećanja ranih strahova i lošeg roditeljstva mogu dominirati ponašanjem, kako pojedinaca tako i cijelog društva.